Najbolji
student je onaj koji ni¹ta ne pita. A, tko i¹ta i pita nas studente ¹to mislimo
o Bolonjskom procesu i opæenito stanju na hrvatskim Sveuèili¹tima? Ima tko æe
mislit za nas. Èlanak "Preko noæi dobivamo 180.000 magistara", dekana
Ekonomskog fakulteta, dobio je i zanimljivi odgovor, pa tko voli, nek’ prione
èitanju. Izvor: Slobodna Dalmacija. 🙂 DEKAN
BI PREKO NOÆI UKINUO STEÈENA PRAVA (pi¹e prof. dr. sc. Slobodan UZELAC, dr¾avni tajnik)
PAU©ALNO
I BITNO Gospodin
Reiæ zala¾e se za oduzimanje prava ljudima koji su stekli svoje diplome po
dosada¹njim jo¹ uvijek aktualnim studijskim programima. Pri tome u pau¹alnim
ocjenama zanemaruje bitnu razliku izmeðu magisterija struke i magisterija
znanosti
NIJE-NEGO Nije istina da Hrvatska preko noæi
dobiva 180.000 magistara, nego je istina da g. Reiæ, protivno zakonu koji je
donio Hrvatski sabor, nastoji umanjiti vrijednost do sada steèenih diploma
U
ironiènom tekstu, objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji, dekan Ekonomskog fakulteta
Sveuèili¹ta u Splitu prof. dr. sc. Zlatan Reiæ obru¹io se na Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i ¹porta te na zakonsku odredbu i praksu usklaðivanja
prava koja proizlaze iz visoko¹kolskih diploma steèenih u Hrvatskoj po ranijem
i po sada¹njem zakonodavstvu. Obru¹io se i na praksu priznavanja i usklaðivanja
steèenih diploma u ostalim europskim zemljama s diplomama koje poznaje aktualno
hrvatsko zakonodavstvo. U cilju potpunijeg informiranja javnosti du¾nost mi je
iznijeti bitne elemente koje dotièe Reiæev komentar, pisan ispod uobièajene
akademske razine.
Sredinom
veljaèe ove godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i ¹porta zaprimilo je
pisani upit gospodina Reiæa o tome mogu li diplome steèene u dosada¹njem
dodiplomskom studiju biti jednakovrijedne diplomama koje æe, prema bolonjskom
modelu, biti steèene u istom diplomskom studiju. Odgovarajuæi na upit,
obrazlo¾io sam da prema zakonskim odredbama diplome trebaju biti
"izjednaèene u pravu". Po svemu sudeæi to je izazvalo nezadovoljstvo
gospodina Reiæa do te mjere da nastoji sru¹iti sam smisao lisabonske
deklaracije, meðunarodnoga dokumenta èiji je Hrvatska potpisnik i koji na
europskoj razini ureðuje pitanje priznanja visoko¹kolskih kvalifikacija.
Umjesto da na ovome mjestu detaljno odgovaram gospodinu Reiæu na sve dijelove
njegova podrugljivog teksta o tako ozbiljnom pitanju, ukazat æu na dijelove
spomenutoga odgovora iz kojih æe èitatelji lako moæi razumjeti o èemu se
zapravo radi.
Visoka
struèna sprema
Osobe
koje su zavr¹ile diplomski studij na sveuèili¹tu stekle su prema tada va¾eæim
propisima odreðena prava vezana za diplomu koja je tada potvrðivala stjecanje
najvi¹eg obrazovanja u struci, izvan znanstvenih stupnjeva (magisterij i
doktorat znanosti). Primjerice, takva su prava bila moguænost zapo¹ljavanja na odreðenim
radnim mjestima za koja se tra¾ila "visoka struèna sprema", moguænost
upisa na poslijediplomske studije, pravo ukljuèivanja u specijalizaciju
medicinskih struka, pravo ukljuèivanja u program za polaganje pravosudnih
ispita za pravnike i sl. Promjenom zakonodavstva generacije i generacije osoba
koje su stekle visoko obrazovanje ne mogu doæi u poziciju da takva prava vi¹e
nemaju.
Propisujuæi
naèelnu izjednaèenost studija i prava koja u¾ivaju osobe koje su zavr¹ile
studije, Zakon je u èlanku 120. stavak 1. sprijeèio nejednakost graðana i
svrstavanje cijelih generacija u "visokoobrazovane drugog reda".
Ovime zakonodavac nije povrijedio Ustav. Dapaèe, po¹tivao je Ustavu inherentno
naèelo za¹tite steèenih prava i sprijeèio probleme s vrlo ozbiljnim
posljedicama koje bi se pojavile za graðane kada bi im se "preko
noæi" diploma koju su regularno stekli proglasila manje vrijednom.
Imajuæi u
vidu kako je moguæe da doðe do radikalnih promjena u studiju, pri èemu neki,
provedeni prema prija¹njim propisima neæe imati svog ekvivalenta, Zakon je u
stavku 2. predvidio odreðena postupovna jamstva radi izbjegavanja zlouporaba.
Pravo iz stavka 1. (kori¹tenje prava koja proistjeèu iz istovrsnosti studija,
pravo na kori¹tenje titula prema novoj nomenklaturi), graðani mogu koristiti
tako da od visokoga uèili¹ta zatra¾e izdavanje potvrde ili diplome, ili da sama
visoka uèili¹ta opæim aktom utvrde jednakovrijednost.
Vodeæi
raèuna o naprijed navedenim naèelima koja pripadaju teèevinama civiliziranih
pravnih dr¾ava u kojima se vodi raèuna o opravdanim interesima graðana i
nediskriminatornom po¹tivanju steèenih prava, sveuèili¹ta bi za odluku o tome
da neki "stari" studij nije jednakovrijedan, moralo imati ozbiljne
razloge. Èak i vrlo ¹iroko shvaæena autonomija sveuèili¹ta ima svoje limite u
obvezi po¹tivanja opæih pravnih naèela. Naime, pogre¹na bi i diskriminatorna
odluka za njih imala ozbiljne posljedice u nastavku profesionalne karijere,
moguænosti nastavka ¹kolovanja te bi im, za sluèaj uvjetovanja polaganja dodatnih
ispita (ako za to ne postoji opravdani razlog) ona prouzroèila znatne tro¹kove
i gubitak vremena.
Naèelo
steèenih prava
Odredbe
èlanka 120. u praksi valja primijeniti po¹tivajuæi naèelo ravnopravnosti
graðana i naèelo steèenih prava, in favorem graðana koji su zavr¹ili ili æe
zavr¹iti studij ustrojen prema prija¹njim propisima. Sve drugo, naru¹ilo bi
ustavnu ravnopravnost graðana, ugrozilo njihovu pravnu sigurnost i u praksi
dovelo do ozbiljnih poremeæaja na tr¾i¹tu radne snage.
Oèekivao
sam da æe gospodin Reiæ, nakon ¹to je dobio navedene argumente, preispitati
svoja stajali¹ta i istupe. Umjesto toga, dogodilo se suprotno. Nastavio se jo¹
¾e¹æe zalagati za oduzimanje prava ljudima koji su stekli svoje diplome po
dosada¹njim jo¹ uvijek aktualnim studijskim programima. Pri tome u pau¹alnim
ocjenama zanemaruje bitnu razliku izmeðu magisterija struke i magisterija
znanosti koju je zakonodavac dosljedno proveo i u priznavanju prava i u naèinu
pisanja titula. Istina je, meðutim, posve drukèija od tvrdnje koju je iznio
gospodin Reiæ. Nije, naime, istina da Hrvatska preko noæi dobiva 180.000
magistara, nego je istina da Reiæ, protivno zakonu koji je donio Hrvatski
sabor, nastoji umanjiti vrijednost do sada steèenih diploma. A kad hrvatsko
zakonodavstvo ne bi priznavalo valjanost steèenih diploma, kako bismo uopæe
mogli oèekivati da to uèine druge zemlje od kojih su mnoge i do sada uva¾avale
postignute kompetencije hrvatskih diplomiranih struènjaka?
Postavlja
se pitanje, za¹to to gospodin Reiæ tako uporno èini. Nije li mo¾da posrijedi
poku¹aj dekana jednoga fakulteta da priskrbi dodatni novac ustanovi kojoj je na
èelu? Ne znaèi li, naime, njegov poku¹aj umanjivanja vrijednosti steèenih
diploma otvaranje prostora za dodatne obveze koje bi bile nametnute svakome tko
planira upisati doktorski studij? A te bi obveze, dakako, bilo moguæe ispuniti
upravo u studijskom programu koji bi organizirao Fakultet èiji je dekan
gospodin Reiæ. Naravno, uz obvezu studenta ili onoga tko ga upuæuje na studij
da za sve to izdvoji dodatni novac.
Potpuniji
odgovor na ova i slièna pitanja mogao bi pru¾iti sam gospodin Reiæ tako ¹to bi
javnosti predoèio podatke o broju upisanih studenata i novcu uplaæenom za
jednogodi¹nji specijalistièki studij koji izvodi njegov fakultet. Pri tome je
posebice zanimljiva argumentacija kojom dekan i Fakultet pozivaju kandidate na
ovaj specijalistièki studij, dakle studij koji nije niti mo¾e biti obvezatan
preduvjet za upis u poslijediplomski doktorski studij. Naime, upis u takav i
sliène studije mo¾e biti njihov izbor, ali nipo¹to ne izbor pod neistinitom
tvrdnjom da se radi o njihovoj obvezi kojoj su du¾ni prethodno udovoljiti. |